In memoriam Vladimir Jugo 1940.-2014.

Dobitnik nagrade Općine Viškovo za životno djelo u 2011. godini za cjelokupno postignuće koje predstavlja izuzetan doprinos razvitku i ugledu Općine Viškovo.

Vladimir Jugo rođen je 07. veljače 1940. godine, u Gornjim Jugima. Osnovnu školu pohađao je u Viškovu, i u Kastvu. Nakon završetka Prve riječke hrvatske gimnazije, na kojoj je bio oslobođen mature kao odličan učenik, upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu i sa 23 godine stječe diplomu i zvanje profesora njemačkog jezika i filozofije. Radio je kao profesor u kastavskoj školi za odgajatelje, u bakarskoj Nautici, a tri godine i u osnovnoj školi u Viškovu.

Kao lektor i novinar, a kasnije i urednik radio je u Novom listu, a 1974. godine prelazi u Radio Rijeku i 10 godina uređuje vrlo popularnu emisiju „S primorske poneštrice“.
U Novi list se vraća 1977. godine gdje kao novinar ostaje sve do umirovljenja 2005. godine. U stotinama napisa i priloga popularizirao je svoj zavičaj.

Jedan od glavnih osnivača omladinskog kluba „Halubjan“ te je svojim velikim zanosom i entuzijazmom sa mnogim istomišljenicima organizirao i plesove u Domu Viškovo. Organizirao je mnogobrojne turnire na Baštijanovu. Krajem 1969. godine bio je i inicijator osnivanja NK „Halubjan“, za kojeg je dugo godina i igrao. 

Sudjelovao je u izdavanju knjige u čast srebrnog jubileja NK „Halubjan“, 1996. godine. Matica hrvatska, Ogranak Viškovo, izdaje mu 2003. godine čakavsku knjigu „Hodi vreme, nosi breme“, a 2005. godine i drugu pod nazivom „Veli i mići pod zvezdami“. Bio je suradnik na foto-monografiji „Halubajski zvončari“, a također i u knjizi „Mlekarice“. Surađivao je na mnogim knjigama koje je izdavala škola, boćarski klub „Marčelji“ i NK „Halubjan“, a šira javnost ga dobro poznaje po čakavskim kolumnama „Neverin“ u Novom listu.

Svojim zapisima i popularizacijom običaja i navada Halubajštine, ostavio je trajan trag za mnoge buduće generacije koje će u njegovim razmišljanjima znati prepoznati i upoznati Halubje i Kastavštinu i njihovu tradiciju i užance. U kolumnama, zbirkama, esejima i knjigama koje ostaju iza Vladimra Juga, zvanog Veli, čitaoci će uvidjeti toplinu čakavskog izričaja, simpatiju prema domaćem običnom čovjeku i ljepoti jednostavnog života protkanog trpnim radom na halubajskoj zemlji.
Možemo slobodno reći, da je Vladimir Jugo godinama bio sinonim, pratitelj i kritičar događanja i življenja u svom Halubju. 

Veli, hvala Ti za se ča si storil za vojeni zavičaj pisanun besedun, ali i djelima! Boh!